Letra de Morana

Sa zimom svakom prilazi mi ona Da zemlje naše hladnoćom zasije I dok za preporodom njenim čeznem Blistave vizije snova i gorčine Odvlače misli moje U kraljevstvima leda nestajem Magijom njenom hladnom opčinjen Stazama kročim zime i samoće Koje za mene istkala je Svojim prstima bijelim I dok prilazim da poklonim se i kleknem Pred ledenom kraljicom iz davninam Sjetan vjetar šapuće mi glasom njenim Kroz grane tamnih borova drevnih Tugu njenu pronosi Izvan dohvata smrtnika Njen sveti prijestol stoji Dva vuka bijela pod nogama njenim U veličanstvensti njenom srebrnoj Opet sastajemo se „Sa zimom svakom uzimam ruku tvoju Poleti sa mnom nad planine osame i smrti" Umirući u ljepoti besramnoj Tvoga daha sleđenog