Paroles de Dubrovaèka zvona

Ko mi to prosipa žuku, Slano i Ljutu na ranu suza me dovoljno peèe, u njoj sam gasila Grad. Povit æu ranjenu ruku i zasjat æe dragulj na dlanu danas kad upale svijeæe, molitva, prkos i jad. Kad zazvone dubrovaèka zvona i objave svome puku mir Sv. Vlaho skalat æe se s trona pa s oltara na Stradun u ðir. Kad zazvone stara gradska zvona Konavoke, raznijet æe ih pjev jeèat æe od Èilipa do Stona bar da naèas stišaju sav gnjev. Bit æe u njihovom zvuku, Konavle moje i Župa žubor i djetinja graja dok je kraj ognjišta muk. Pružit æe mjedenu ruku, pa æemo krenuti skupa Pridvorju zelenog raja, iz kog je izagnan puk.