Stari Sebastijan lyrics

Svakog je dana pijan taj stari Sebastijan, Na mansardi on vlaznoj zivi i samo krevet ima. I jedan stari sanduk i jednu sliku prasnu I stap od crnog drva, na vrhu kuglu glatku. Uvijek je pomno odjeven, uvijek svjeze brijan, U dzepu ima rubac, pod vratom plavu masnu. Svakoga dana dode on tako oko devet U zabitu kavanu i sjedi u svome uglu Za jednim malim stolom do zadimljenog bara Sapcuci tiho: Klara, Klara, moja Klara... Slusa kako zice trepere i kako place, place Iz violine nesto i kako pjeva Tanja. I trazi uvijek iste tri pjesme sjetne stare I nemarno po stolu zguzvane baca pare. I zatim stegne casu u ruci malo jace Konobar samo staklo sa stola pred njim sklanja. Dugacak racun pise i pomalao ga vara, A Sebastijan zuri i oci mu se zare. Svakog se jutra vraca polako Sebastijan. Udje u kucu tiho jer zna on da se ljube U hodniku i nikad ne pali tamo lampu. Na uglu uvijek kupi duhana i dnevnu stampu. I uspinje se vrlo polako uza stube I dode tiho gore pred svoja vrata stara. Lagano on ih laktom gurne pospan pijan Sapcuci tiho: Klara, Klara... moja Klara.