U staklenom carstvu 가사

Oko mene vode se bitke, vukovi gladni ostatke doèekuju Duše u agoniji tijela ostavljaju, a strvine njihove trule u blatu Koliko da èekamo na samilost vašu kad živote ne štedite Kad živite život u staklenom carstvu, gdje jad je ono što mašta je Sunce se ne raða više zbog pohlepe i oèiju gladnih Zar da dopustimo vranama da oèi naše kljucaju I pored vida mi slijepi smo, i pored svjetla u tami smo Kad vrijeme istekne, kad bude kasno, tad možda istinu vidimo jasno Jedan je cilj, jedan je put, jedan je život i jedna je smrt Jedan je greb što u njega nam valja leæ', jedan je dan što ostade iza nas I sada na kraju puta ovog, sa sobom sem duše svoje ništa ponijeti neæeš, ni glad ni blago što sija I pored vida mi slijepi smo, i pored svjetla u tami smo Kad vrijeme istekne, kad bude kasno, tad možda istinu vidimo jasno