Оригинальный текст
HRПеревод пока недоступен. Показан оригинальный текст.
Iz tramvaja se cini
Da tvoj neboder vec spava
Pitas me da li cu te
Otpratiti do stana
Nocu je kazes opasno
Prolaziti hodnikom
Sve se rjede u pomoc
Otvaraju vrata
Pricas mi o strahu
Da budes ziva zakopana
U zlatnoj sredini
Izmedu katova
Gdje kroz tanke zidove
Cijelu noc odjekuje
Smijeh napusenih klinaca
I skripa liftova
Nervoznim prstima na radiju trazis stanicu
Glas koji ce sapnuti da nisi jedina
Ali sve sto cujes je hipnoza, uljuljkivanje
Kastrati u modi i buka strojeva
Zato ne pitaj me !!!!!
Kako smo to postali
Usamljeni u gomili
Pomozi mi vjerovati
Da ovdje nisam jedini
