Оригинальный текст
HRПеревод пока недоступен. Показан оригинальный текст.
Gdje god ja stadoh, pustosija
Pale dveri, pred ocima
Sto god ucinim, razaranje
Nesta suma, pred svitanje
Aleja Hrastova mi svjedoci
Svjedoci o dalekoj proslosti
Kada Perun satka nit vremena
Zivot nam udahne, Slavenima
Krajolici nasih praotaca
Ostavstina mojih djedova
Nestaje cak na treptaj oka
To je priroda neprocjenjiva
Ne mareci za stare bogove
Ljudi unistavaju rogove
Drvoredi hrastova tad govore
Zbore o smrti naše prirode
Krajolici nasih praotaca
Ostavstina mojih djedova
Stize era covjekovih djela
Je li to - sto je priroda sad htjela?
