Оригинальный текст
HRПеревод пока недоступен. Показан оригинальный текст.
Dan koji sluti rastanak,
dan koji skriva suze,
brod koji èeka polazak,
put koji mnoge uze.
Put taj je za te završen,
sad nekog drugog krade,
naš dom je suncem obraðen
i sad nam vraæa sve.
Nek' idu laðe kud ih zove put;
prostranstva plava i duboka,
a tebe tvoje more èeka tu,
u zjeni moga oka.
Nek' idu laðe u taj bijeli svijet,
u svoja plava putovanja;
kad imam tebe, dragi, imam sve,
sva su mora, sve su tajne pored nas.
Ja više neæu plakati,
za bijelim tragom broda,
jer èovjek mora ostati
kad jednom naðe dom.
